“Doktorica je pogledala moj nalaz i rekla dođi sutra da ti dam tablete da se to do kraja očisti, ubjeđujući me da sam imala spontani”
foto.privatna arhiva mame Samire
Ovu priču želim da podjelim s vama , iz mnogo razloga , prvi je jer sam ponosna na moje palčiće , a drugi je jer želim da ohrabrim sve majke koje ,trenutno prolaze kroz ono kroz šta sam ja prošla
Kao i svaka mlada djevojka ,I ja sam imala svoje snove Kako to obično biva neke sam ostvarila , neke nisam .
Završila osnovnu I srednju školu , ikako to biva nisam imala priliku da se zaposlim .Od malena sam imala želju da se udam I osnujem svoju porodicu . Upoznala sam divnog čovjeka ,I odmah na prvi pogled osjetila sam da je on čovjek mog života I zaista , nakon odredjenog vremena sam se I udala za njega . Nakon samo 4 mjeseca braka sam ostala trudna , bila sam presretna . Ali nakon samo jednog dana , nakon saznanja ove divne vijesti , desilo se nešto što je unijelo veliki strah u te lijepe trenutke ☹
Veliki strah šta će biti dalje
Naime prokrvarila sam , odmah sam otišla na hitnu , odakle me šalju u bolnicu _…
U bolnici me prima dežurni doktor , koji mi nakon pregleda , govori da on na uz ne vidi trudnoću , sem neki promjena na maternici … Daje mi uputnicu za betahcg , I piše mišljenje o obavljenom pregledu.
Sutradan sam otišla u dom zdravlja kod doktorice, za koju sam planirala da mi vodi trudnoću , primila me uzela moj nalaz iz bolnice,pogledala ga I rekla mi dodji sutra da ti dam ,recept za tablete da se to dokraja očisti , ubjedjujući me da sam imala spontani , I govoreći mi da ne plačem ☹ Da sam mlada I da ima vremena da imam djecu,.. Sve je to ustanovila iz nalaza , na kojem nije pisalo ništa sem , da imaju promjene na maternici I da je bilo krvarenje ( ne jako) , bez da me pregledala..
Nešto mi nije dalo mira , I nisam je poslušala .Otišla sam privatno da uradim betahcg,koji je pokazao ranu trudnoću
Nakon toga sam otišla privatno kod ginekologa koji mi je , potvrdio trudnoću .Nitko sretniji od mene .
Od tad je sve teklo svojim tokom , do 11 sedmice .Kada sam u 11 sedmici došla na redovnu kontrolu , doktorica je u čudu gledala monitor , I šutjela.. Prepala sam se da nesto nije uredu , medjutim nako male pauze pogledala me je , nasmijala se I rekla draga pa ovo su blizanci
Bila sam šokirana..
Dani su polako prolazili ,a s obzirom da mi je rečeno da je trudnoća rizična I da nosim nisko , bila sam na strogom mirovanju.. Došlo je vrjeme kada sam trebala da osjetim bebine prve pokrete , medjutim dani su odmicali ja ih nisam ni jednom osjetila , iako je na uz sve bilo uredu..
U 28 sedmici trudnoće na redovnom pregledu , mi doktorica saopštava , da sam otvorena jedan prst I da hitno moram u bolnicu…
Stižem u bolnicu , pregledaju me daju mi inekciju za bebina pluća (inekcije koje su mi prepisane u 20 sedmici) I smještaju me u sobu ,uz objašnjenje da je sve uredu..
Nakon što sam se smjestila u sobu , I krenula da ustanem s kreveta osjetila , sam vodu kako ide iz mene. Mislila sam da sam se možda umokrila , medjutim voda je išla u ogromnim količinama , pozvala sam glavnu sestricu koja me je odvela do doktorice…
Doktorica me pregleda , saopšti mi da mi je pukao vodenjak I šalje me u radjaonu :::
U radjaoni me pregledaju , uključuju ctg koji zbog male trudnoće ne pokazuje ništa.. Pregledali su me na uz hvala Bogu bebe su bile dobro.. Saopštili su mi da su sljedeća 72 sata ključna za život mojih beba I da , neće biti dobro ako se rode prije… Medjutim nakon par sati kreću bolovi , I nastavila sam se otvarati …Doktorica mi daje još jednu inekciju ( prepisane su mi tri I primaju se na 24 sata) iako je tek prošlo 12 sati od prve inekcije..
Moji paličići su došli na svet
Već je bilo negdje oko 03:00 bolovi su bili sve jači.. U 10 do 7 ujutro me doktorica pregleda , I saopštava mi da ću se sad poradjati.. U sedam sati sam bila na stolu a vec u 7:05 se rodio moj prvi lav, medjutim nije disao , odmah su ga oživljavali I negdje su ga odnjeli, nakon samo tri minuta radja se moj drugi lav, on je bio nešto malo bolji pa je malo I zaplakao ali I njega su odnjeli…
Mene su nakon toga smjestili u sobu, I nakon par sati mi saopštavaju prve vjesti o mojim sinovima.. Prognoze nisu bile dobre… Dozvolili su mi da jednog od njih vidim , dok je drugi bio na drugom odjelu.. Kada sam ga vidjela onako malog bespomoćnog , kako se bori za život cijeli svijet mi se srušio…
Tako je tada počela borba za njihov život, borili su se sa sepsom, meningitisom, krvarenjem u mozgu i mnogim drugim problemima.
“Borba je trajala skoro dva mjeseca, nakon toga prvi put ih uzimam u ruke i pripremam za odlazak kući.
Kući smo došli sa 1700 i 1800 grama. Od izlaska je i dalje borba trajala, stalne kontrole, snimanja i vježbice. Hvala Bogu uspjeli smo, danas nam je 14 mjeseci, danas smo veseli dječaci koji su već počeli da hodaju, pričaju, galame i tuku se. Nikakvih posljedica nemaju.
PORUKA ZA BUDUĆE MAME
Zato želim da pošaljem poruku svim majkama koje ovo prolaze , da je sve u Božijim rukama I da će sve uz njegovu pomoć I pomoć doktora sve biti uredu..
Budite hrabri , I jaki jer to morate zbog njih .
Jako emotivna i dirljiva priča , ovo može samo da razume ona majka koja je kroz ovo i prošla . Malim lavićima želim divno i bezbrižno detinjstvo :* Hvala mami Samiri na priči :* Ohrabriće mnoge majke koje kroz ovo sve prolaze .
Nema komentara:
Objavi komentar